Kad vodim reorganizaciju kućne knjižnice, krećem od toga da prostor mora služiti navikama čitanja, a ne obrnuto. Cilj mi je smanjiti vrijeme traženja naslova i povećati preglednost bez stalnog preslagivanja. Zato postupak vodim kao mali projekt s jasnim pravilima i minimalnim iznimkama.
Prvo mapiram prostor: police, visine, dubine, mjesta s više svjetla i zone koje su teže dostupne. Zatim određujem „prometne“ kategorije koje trebaju biti pri ruci, a rjeđe korištene mogu ići više ili niže. U toj fazi bilježim i ograničenja, primjerice premale police za velike monografije.
Sljedeći korak je odabir jedne glavne sheme slaganja i jedne pomoćne, jer dvije paralelne logike obično stvaraju kaos. U praksi najčešće biram žanr ili temu kao glavni kriterij, a unutar toga abecedu po autoru. Time dobivam konzistentnost i olakšavam povrat knjige na pravo mjesto.
Za knjige o umjetnosti radim zasebnu zonu po formatu i vrsti sadržaja, jer su često velikog formata i osjetljive na gužvu. Monografije i katalozi stoje uspravno s dovoljno prostora za vađenje, a mape i veće publikacije polažem vodoravno. Unutar zone dodajem jednostavne potkategorije poput slikarstva, fotografije i dizajna.
Povijesne romane i klasičnu književnost držim blizu jedne druge jer se često preklapaju u interesu čitatelja. Povijesne romane dijelim prema razdoblju ili geografiji, dok klasike vodim po autoru i jeziku izvornika kad je korisno. Time izbjegavam prevelike police s jednim natpisom koje s vremenom postanu nepregledne.
Popularnu znanost i knjige o psihologiji organiziram po razini zahtjevnosti i temi, a ne po izdavaču ili boji. Primjerice, prvo ide opći uvod, zatim specifične teme poput uma, učenja ili ponašanja, pa na kraju stručniji naslovi. Takav raspored pomaže kad netko traži sljedeći korak u čitanju, a ne točan naslov.
Vodiče za učenje jezika stavljam u funkcionalnu radnu zonu, često uz bilježnice ili rječnike, jer se koriste drugačije od beletristike. Razdvajam udžbenike, gramatike, čitanke i pripremne priručnike, pa tek onda grupiram po jeziku. Ako je moguće, ostavljam mjesto za aktualni „trenutni jezik“ na dohvat ruke.
Kuharice i gastronomiju tretiram kao praktičnu zbirku: po tipu kuhinje i načinu uporabe. Odvajam temeljne kuharice, specijalizirane (kruh, slastice, vegetarijansko), te knjige o pićima i kulturi hrane. Važno mi je da stoje gdje se mogu brzo prelistati, ali dalje od pare i prskanja.
Recenzije novih izdanja, intervjue s autorima te poeziju i zbirke stavljam u „otkrivalačku“ policu koja potiče listanje. Tu rotiram naslove u ciklusima, ali uz pravilo da se nakon rotacije svaka knjiga vraća u svoju stalnu kategoriju. Tako knjižnica ostaje stabilna, a ipak živa i aktualna.
